Druga riječ je ljubav

Pjesme, izdanje 2014

.....Jezična rješenja kojima ova pjesnikinja bogatim koloritom u hrvatskom jeziku oslikava unutarnja emotivna stanja, osjećaje, ali i nepatvorenu prirodnu misao o ljubavi pravo su osvježenje u svijetu umornom od mnoštva poetika smrti i ubijanja.....

Anita je naime rođena pjesnikinja. I to ne bilo kakva, nego pjesnikinja, koja bi se svojim originalnim, začudnim, neobično jednostavnim, a tako višeslojnim i višeznačnim kolorističkim metaforama mogla pronaći i na općehrvatskom Parnasu, kad bi taj vrhunac sa sustavom svojih poetskih vrijednosti danas doista i postojao.

Jezična rješenja kojima ova pjesnikinja bogatim koloritom u hrvatskom jeziku oslikava unutarnja emotivna stanja, osjećaje, ali i nepatvorenu prirodnu misao o ljubavi pravo su osvježenje u svijetu umornom od mnoštva poetika smrti i ubijanja.

Mato Kovačević (ulomak iz prikaza o zbirci Druga riječ je ljubav)

Knjige, poput ove koju pred nas iznosi darovita, u našem književnom prostoru sve prisutnija i zapaženija, pjesnikinja Anita Martinac, rijetke su u suvremenoj literaturi. Rijetke, najprije po smjelosti autorice da cijelu stihozbirku tematski omeđi motivom ljubavi, temom o kojoj je u poeziji i u književnosti, uopće, “sve rečeno”, u kojoj i znatno iskusnija pera lako upadaju u razne zamke, najčešće u zamku melodramske patetike, …. i opetovanja. Sklisko je to tlo, bez obzira što je svaka ljubav unikatna, jedinstvena i drugačija od svih koje su se prije nje dogodile i koje će poslije nje doći. Jednostavno zato što su svi ljudi, kojima se javila ta, ni sa čim usporediva, čarolija, drugačiji.

Smjela ideja pjesnikinje da tako koncipira stihozbirku, očit je dokaz stvaralačkog samopouzdanja, vjere ne samo u vještinu, umijeće i darovitost, koju neosporno posjeduje, nego, prije svega, rekao bih, u iskrenost, u životnost, u dubinu i snagu ljubavi koju osjeća (ili je osjećala, ili u drugima prepoznala i razumjela), u tu magiju koja nenadano (jer: nisam ja kriva što su šutjele školjke skrivajući biser, koji čuvam za tebe) ovlada našim duhom i čini ono što ni jedno drugo osjećanje ne može. 

Šimo Ešić ( dio iz recenzije zbirke DRUGA RIJEČ JE LJUBAV 2014)

Anita Martinac koristi odabrani pjesnički jezik, riječi koje istovremeno - kako je rekao Tagore - slikaju i pjevaju.

Dok znatan broj pjesnika piše poeziju „zatvorenog smisla“ i teško razumljivu, poezija Anite Martinac je čista, jasna, kristalna, jednostavna i jednostavno topla, čitateljima bliska i razumljiva. To su odlike dobrog pjesnika, a dobrih pjesnika nam uvijek treba, posebno danas, kad svatko piše svašta i to se još objelodanjuje i hvalospjeva. Antun Gustav Matoš je još davne 1910. g. rekao: „Gdje svatko čita, tamo i svatko piše, a gdje svatko piše, tamo se ne piše... Nikad se nije toliko plagiralo, prepisivalo, kralo; nikada se glupost nije kočoperila u toliko svezaka kao u doba kad ima slobodu govora i štampe svak, pa i glupan“ (Naši ljudi i krajevi). Zato je danas teško biti originalan i svoj. Anita Martinac je iskrena, dakle originalna i svoja. Ona je napisala svoju „Pjesmu nad pjesmama“, knjigu punu senzibilne metaforike, ali istovremeno i jasne riječi, nježne deskripcije, pastelnih boja, ritma, spontane glazbe u izmjenama stihovne metrike.

Da ljubav može mijenjati svijet i sudbine, pokazuju nam stihovi Anite Martinac. Na čitatelju je samo da se prepusti slapovima ljepote kojima nas obasipa nadarena, čista, dobra i prava pjesnička duša autorice.

Ružica Soldo ( dio iz recenzije DRUGA RIJEČ JE LJUBAV)